среда, 21. јануар 2015.

Kad u šemu umešaš prste..



Šta je starije, koka ili jaje? Da li su nam srca slomljena pre ili posle ljubavnih balada? Šta je prvo došlo, vođenje ljubavi ili seks? Kako to da si sam, a opet imaš nekog? Zašto držanje za ruku nije više ljubavni gest? Kako to da spavaš zagrljen, a tog pored sebe ne voliš?
Moram priznati da ne poznajem mnogo osoba koji su participanti zdrave, zrele (neću reći uspešne, jer sve su veze uspešne dok su održive) veze. Uvek je neko tu pomalo sjeban. Sa druge strane, znam gomilu normalnih, zdravih osoba koje su singl, ali imaju nekog. Danas je postalo mnogo lakše upoznati nekog i sa njim završiti u krevetu. Tek tako. Kao Sinatrini stranci u noći, s tim što se niko ne bi kladio da će stranci završiti zajedno.
Ne treba mešati babe i žabe. Moja, par godina mlađa prijateljica, bi ovako rekla. Dođeš, skineš se, kresneš se, i odeš kući. Doviđenja, prijatno! Iskustvo nešto starijih prijateljica ne prati ovu teoriju. Svašta se može izvući iz te šeme, samo malo dublje gurni prste i promešaj!

Šema radi seksa

Najklasičnija verzija. Ona je donekle uspešna u svom poslu ( ma koji on bio, ko još danas radi u struci, ali recimo da ima svoj sto, kompjuter i godišnji odmor). On je večiti student Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja. Jedno drugom su bivše ljubavi iz srednje škole, koji nekako nisu zagubili brojeve telefona jedno drugog. Ona nema vremena za silne sastanke i upoznavanje muškaraca. Sve je stvar prioriteta, a njen je profesionalno dokazivanje. On je tek izašao iz višegodišnje veze i najmanje što mu trenutno treba je novi pokušaj sa nekim drugim. Nekako su suđeni jedno drugom.



Samo jedan telefonski poziv ih razdvaja. Zvuče kao prijatelji koji se dugo nisu videli. I jesu. Nema više ljubomornih ispada, teških reči, cepanja duše i gorkih suza, jer nema ni emocija. Ona ne zna ništa o njegovom trenutnom životu. Njega svakako ne zanima njen život, jer se nekako uvek svede na dosadnu priču o poslu. Ma kad smo to mi odrasli? Kako nemaju o čemu pametnom da razgovaraju (a zašto bi i razgovarali?), sa nonšalantnih osmeha prelaze na skidanje. On tačno zna da se njen brus otkopčava spreda. Ona tačno zna kako da mu skine duksericu, a da ne zakači mladež. Nema ni najmanjeg rizika da prođe neuspešno. Ne znam da li je jasno, nije to bog zna kakav seks, ali je seks i ono što moja mlađa prijateljica smatra šemom. Malo reči, dobro poznati miris koji ti uglavnom odgovara, čvrst stisak i ponekad poljubac na kraju. Bez suvišnih dodira nakon samog čina, jer on nije tu da bi se ona osetila voljenom, već da bi zadovoljila iskonske potrebe, a ona nije tu da bi on imao koga da oženi, već da se još jednom oseti živ. I tako bog zna koliko puta.

Šema bez seksa
Dobra stvar kod šema je što niko ne mora da ozvaniči kraj. Niko ne mora da raskine. Niko ne mora da skupi muda (da izvinete na izrazu), stane pred onog drugog i saopšti mu gorku realnost, da stavi tačku (a da iza jedne tačke ne budu još dve). Tako su svi muškarci ovog sveta spaseni od vrhovnog suda gnevnih i ucveljenih žena.
E, da bi razumeli ovaj tip šeme, morate znati predistoriju iste. Ona je u večitoj lovini za muškarcem svog života završila za šankom noćnog kluba, sama sa gomilom teorija o svom promašenom životu. On se nekako našao pored nje, spreman da joj pomogne, iako i sam emotivno sjeban (zašto sebi ne bi rekao te iste stvari?). Znaju se od ranije. Zapravo, ne znaju se, poznanici su. Ne znaju mnogo jedno o drugom, ali dovoljno da se uroljaju od alkohola, sačekaju jedan taksi, i završe u jednom krevetu. Prvi utisak ume da prevari pa tako i ovaj put. Seks je više nego dobar. Seks je sjajan, uprkos enormnoj količini alkohola. Najviša lestvica, nema dalje. Zašto se onda sa konja spuštati na magarca? Šema se nastavlja kao šema iz prethodnog pasusa.
Nakon nekoliko meseci dobre šeme, uvek se jedna strana povuče, ma koji razlozi bili. Tada sledi period kada ne želite da se vidite, ali maler, nekako kao da uvek nalećete jedno na drugo i svuda, u prodavnici, kafiću, u klubu, na šetalištu, kod frizera. Svuda, osim u krevetu. Onda jedan dan primite neočekivan poziv. Poziv od starog prijatelja. Ovog puta potpuno aseksualan. Čujete dirljiv glas svog emotivno sjebanog prijatelja. Odlazite kod njega, jer samo vi možete da rešite njegove probleme. Problemi su uglavnom plod njegove mašte, pa se saosećajno upuštate u šemu bez seksa. Samo vaš zagrljaj može da pomogne. Samo vaše reči mogu da nadjačaju tišinu koja pritiska. Samo vama može da poveri svoje najcrnje misli. Vi se osećate dobro, on kao vredan radnik na skeli slaže betonske blokove vašeg ega. Zašto otići odatle kad sve što treba da uradite je da ga potapšete po ramenu. Ne treba čak ni dnevnicu da mu isplatite.

Povatavanje iz dobre namere

Mnogi bi rekli da ovo nema veze sa šemom. Shodno predseksualnim aktivnostima u koje se upuštaju isti akteri, periodičnom delovanju u više ponavljanja, svrstavam ga u šemu.
Ona je telo i duša prepuna emocija koje nema na koga da usmeri, pa iste prete da rascepaju kožu i isprskaju krvlju svakog ko se nađe na putu i da bilokakav znak. On je muškarac. Lovac u večitoj potrazi za srnom koju će rascepati i pojesti, jedanput. Jedanput je nekome dovoljno. Ne i njoj.
Poznaju se. Zapravo, oni su ortaci (iako mrzim da koristim ovu reč, savršeno oslikava primer). Ona se možda folira pred drugima, ali pred njim nema razlog da prikriva frustracije koje je pritežu. On smatra da joj nisu sve na broju. Nije siguran hoće li je jednog dana zatvorti u psihijatrijsku ustanovu, ali mu uglavnom ne smeta njeno prisustvo. Ako ništa, zabavna je. On takođe nema problem da pred njom govori o svojim seksualnim lovinama. Tenzija među njima ne postoji. A zašto i bi? Ona je luda, a on je debeli gmaz koji iako poštuje ženski rod, nekako to i ne pokazuje na najbolji mogući način (ona baš tako misli, dok mu kao zečica ne skoči u naručje).
Nakon još jednog propalog izlaska (propao je isključivo jer ona ponovo nije našla svoju srodnu dušu), uglavnom zabodu na nečijoj gajbi, nekad sami, nekad ne (kao da je bitno). Nekad gledaju tenis (boga pitaj zašto), nekada sviraju bubnjeve (dok drugi ne sakriju palice), nekada (skoro stalno) ona ima potrebu da svoj duševni nemir izrazi kroz višečasovni monolog. Kako neke stvari već zna napamet, on priskače u pomoć kao skočko u slagalici, zamena, bar na jedno veče. Nije sve u seksu, ima nešto i u maženju. Njoj je od njegovog dodira bolje, njemu je svejedno, ali bar ne mora da je sluša naredna dva sata. Pravi spasilac u pravom trenutku.



Šema radi višeg cilja

Teorija kaže da je krajnji cilj šeme koitos. Izuzetak je šema bez seksa, a izuzeci potvrđuju pravilo. Fakat je da nam nije baš svima lako da se u seksualni čin upustimo sa osobom koju ne poznajemo. Iako nas ta spontanost i misterioznost uzbuđuje, trezvenost u nama nam ne dozvoljava tek tako da se opustimo. Šta ako je lud? Šta ako je narkoman, ne daj bože diler, šta ako ima problema sa zakonom. Ima i onih besmislenijih pitanja koja nam se motaju po glavi, tipa, šta ako muca, šta ako su mu maljave grudi, ili nosi kontaktna sočiva. Elem, vama koje vas muče ova pitanja posvećujem ovaj odeljak.
Ona je elokventna, obrazovana, iskreno željna prave ljubavi nakon dugogodišnjeg singl statusa, ali u nemogućnosti da nađe životnog saputnika koji može da joj parira. Nije ogorčena, nije ljuta na sve mušakrce ovog sveta, prosto je na trenutak odustala od svega toga. Nekada je izlazila na sastanke na slepo, po dobroj preporuci prijatelja. Danas, po preporuci prijatelja jedino što može da dobije je dobar tip za šemu. Što i nije tako loše, kad se uzme u obzir da je i to teško pronaći. Shodno tome, da je ona jedna od vas uplašenih za sopstveni život, i pored dobre preporuke, neće sebe dovesti u životnu opasnost. Ona će ga prvo upoznati, a onda će imati dobar seks.
On je pod emotivnom anestezijom, tajming za emotivnu vezu nije najbolji jer ga prošlost idalje guši. On je neko ko poznaje umetnost, neko ko poznaje Tarantinov opus (ne toliko dobro kao ona), neko ko drži „Lovca u žitu“ na polici, neko sa kim možete diskutovati o Šekspirovoj „Buri“, neko ko će vas ponuditi viskijem, ko će vas pustiti da spavate, ili vas otpratiti do posla, neko sa kim ćete igrati karte, piti kafu i doručkovati, neko ko će se u prolazu našaliti, neko kome neće biti problem da vas oslovljava vašim punim imenom (a svima nam je dosta kuco-maco tipova). Ukratko, on je čovek njenog života, samo on to još uvek ne zna.
Prvi susret će biti baš takav. Dirljiv, dopadljiv, spontan i pun pametnih reči. Ovo je šema, za koju će vaša mlađa prijateljica reći da se to ne radi tako, ali ćete vi znati da radite pravu stvar. Možda vam tajming ne ide na ruku, ali već ceo život čekate muškarca svog života, pa šta je još par meseci. Ne razmišljajte mnogo, ne vucite za rukav, ne govorite svoje namere. Igrajte pametno i prljavo. Pustite njega da bude posesivan. Hodajte kroz šemu spontano, lagano i pratite njegov korak. A onda će i njemu da postane jasno, vi ste žena njegovog života.


Nekim stvarima ne treba stavljati etiketu, iako je velikom delu ženske populacije tako lakše. Opustite se. Uživajte u onom što vam odgovara. Putevi su različiti ali se ukrštaju. Možda vaš put ne vodi baš u Rim, ali ni Verona nije baš tako loša.

уторак, 6. јануар 2015.

Prognoza za mesec januar..



Sa početkom godine stigle su nam temperature u dubokom minusu i period hladnog i suvog vremena sa srednjom dnevnom temperaturom nižom od višegodišnjeg proseka ( od -10 do -3 stepena). Duvaće slab do umeren zapadni i jugozapadni vetar, a uveče i tokom noći očekuje se novo prolazno naoblačenje sa kišom, susnežicom i snegom.

Fakat, predpraznična euforija preti da se negde oko 8.og januara pretvori u zimsku melanholiju i postprazničnu depresiju. Imuni sistem našeg organizma ne olakšava mogućnost zadržavanja pozitivne energije, pa se tako naš emocionalni krah sa naletom suza pod okriljem nemoći i očaja može očekivati negde oko 9.og januara. Vuneni džemperi, roze jednorozi, zlatne kugle i svetleće lampice, miris borovine, cimeta i hibiskusa, ukus čajnih kolača i puslica postaće teški i opori, verovatno i gorki. U ovom periodu možete očekivati zagušena svetla sopstvenog doma, mrzovolju, nizak krvni pritisak koji će konstantno pretiti nesvesticom, nedostatak apetita i neobjašnjivu tugu.

Elem, evo par saveta koji će vam pomoći da izbegnete postprazničnu melanholiju. 


Porodično okruženje

Ovaj put ste zaista festivalski proslavili. 30.og decembra je bila 'mala nova godina', 31.og doček nove godine, 1.og januara repriza nove godine, onda su usledili petak i subota (tzv prvi vikend 2015.e, nešto što se ne sme propustiti), onda 4.januar 'mali Božić'. Sve u svemu šest dana nezaboravnog provoda, pod uslovom da se zaista sećate istih. Ruku na srce, znamo da je anormna količina alkohola završila u vašem krvnom sistemu, pa se 5.og januara budite sa užasnim mamurlukom i bremenom griže savesti. Dobro je da odmah shvatite da će griža savesti proći zajedno sa mamurlukom, stoga ne očajavajte.
Ono što ostaje da vas jede je jedan dan koji vas razdvaja od Badnje večeri i Božića potom.  Očajni ste jer su svi vaši prijatelji otišli iz grada. Frustrirani ste jer ni vaša kafana, vaša druga kuća neće raditi ova dva dana (ko bi rekao da osoblje ima život izvan kafane). Polako vas izjeda činjenica da su sve vaše prijateljice sa dugogodišnjim momcima, a vi nemate nikog ko će vas voleti bar ova dva dana.
Trgnite se. Ne pakujte kofere, ne kupujte poklone, ne morate čak ni da se našminkate. Uhvatite prvi autobus za vaš rodni grad. Tamo su ljudi koji vas najviše vole i drugim danima. Oni ne očekuju da se pojavite mirišljava i nalickana. Tamo vas čekaju vaši prastari džemperi sa irvasima. Tamo vas čekaju vaši roditelji, a najveći poklon koji im možete dati ste upravo vi.

Uživajte u ukusima

Ne mora niko da se najavi da bi vaša majka, najbolja kuvarica iz vašeg detinjstva, rešila da napravi pravu gozbu.  Ona zna da vi dolazite. Krompir salata, dimljena riba, zaljućena riblja čorba (baš kako vi volite), tegle sa turšijom, gomila posnih salata i baklava čekaju na trpezi da stignete.  Premda vam možda i nije do hrane, jedite. Ne dozvolite da se vaša majka uvredi. Vi ste njeno neuhranjeno dete koje je stiglo iz velikog grada, ma koliko godina i kilograma imali. Otvorite flašu vina, zapalite badnjak, pijučite ispod stola. Zaboravite na posao, potisnite probleme, ništa nije toliko strašno da zbog toga ne uživate u praznicima. Dozvolite sebi da ponovo budete dete.  Sačekajte ponoć pa dograbite kožicu praseta. Ništa slađe od toga, zar ne?


 Ne izbegavajte ogledalo i fotoaparat

Nećete samo vi dodati koji kilogram tokom praznika. Prava bi greota bila pustiti da vam ide voda na usta, a da se ne udavite u domaćem kajmaku i ruskoj salati, prstiju ulepljenih u božićnu pečenicu. Jedite koliko vam je volja, imate pet meseci da se dovedete u red.  Ne bežite od ogledala. To što ste bledi, nije zato što vam nedostaje fasada pudera na licu, već zato što niste izašli na sneg. Brzo obucite jaknu, stavite kapu i rukavice i izvedite porodičnog psa u šetnju. Uprljajte se u snegu. Kad ste sebi to poslednji put dozvolili? Fotografišite se. Nije smak sveta ako niste izvukli ajlajner. Najlepše fotografije su one spontane, a vi ste najlepši kad se smejete. Pa dozvolite sebi da budete srećni.


Maštajte

Iznajmite film. Ili ga prosto skinite sa neta. Neka ovogodišnji izbor budu Kjuzak i Bekinsejlova. Njihova priča ne zastareva.  Poverujte u sudbinu. Iskreno zaplačite i ne budite kivni na sebe zbog toga. Ne budite ogorčeni i cinični. Ostavite to za sve druge dane u godini. To se vama sigurno neće dogoditi, ali tokom Božićne večeri se dešavaju čuda. Verujte!

Ova dva dana budite vi, zadovoljni što ste u svojoj koži i srećni što ste skrojeni od mana i vrlina. Ne postoji niko ko bi mogao da vas osudi, pa dajte sebi oduška. Svi problemi će idalje biti tu kada odlučite da je vreme da počnete da ih rešavate. Jedino što sada možete da uradite je da budete dobri prema sebi. Pa, šta čekate?