Otvaraš
oči. Nad tobom se izvija blistavo beli plafon na koji je bačena senka sedmočasovnog
jutarnjeg sunca. Ti se nasmeješ. Otvoriš širom dvokrilne prozore. Udišeš vazduh
polako i duboko, i kažeš, više za sebe nego za osobu koja pored tebe spava, “Dobro
jutro, sunce moje, biće ovo još jedan uspešan dan”. I nije ti baš jasno zašto
nekom od dvadesetšest godina pada na pamet da ode iz ovog grada..
Došla
sam sa toliko kratkog odmora, da sam u susednu državu putovala avionom, ne radi
ne znam kakvog luksuza (jer verujte mi da se ketering I usluga sasvim nove
avionske kompanije, pripadnice nekih Emirata, ne može pohvaliti bog zna čime),
nego da bih koliko toliko više vremena provela sa prijateljicom koju nisam
videla dve godine, sa njenim mužem i njenim detetom. Nekoliko dana je bilo
sasvim dovoljno da shvatim koliko sam umorna, neispavana i željna nečeg
stvarnog, jer moja je prijateljica živela i idalje živi život koji je ispunjen
, za razliku od mene koja kaskam kaskam kaskam. I onda pomislim. Da li ja TO
želim? Ili nešto sasvim drugo? Šta mene tačno zadržava u tom velelepnom
Beogradu? Sivilo zgrada? Pozorište koje umire? Filmska industrija koja je
svedena na imućne producentske esnafe, a odakle njima novac? Porodica sa kojom
delim stan, a koju ne viđam danima zbog obima mog i njihovog posla, tek da
bismo normalno živeli? Prijateljstva koja se završavaju? Osobe koje te znaju
bolje od sopstvenog dlana, a sele se na drugi kontinent? Dečko sa kojim pomisliš
da možeš da imaš sve, a na kraju ne dobiješ ništa osim neiskrenog 'izvini' I gomilu
loših misli koje te vode ka depresiji? I šta onda mene sprečava da odem iz ovog
grada i posvetim se sebi, svojoj knjizi i novim iskustvima? Život sigurno ne,
jer on je jedan.
Imam
neverovatnu potrebu da se zahvalim svima onima koji su ostavili trag u mom
dosadašnjem životu. Mnogo ih je, o mnoge sam se ogrešila i mnogi su se o mene
ogrešili, ali oni čije su se duše sa mojom poklopile, makar na kratko, vrlo će
jasno znati o čemu govorim. Ovaj tekst posvećen je vama, jer ništa ne bi bilo
isto I neće biti isto bez vas.
IMA
ONIH KOJIMA NE TREBA MOJE DOBAR DAN
Njima
ne želim dobar dan. Ni dobro jutro. Želim im da im šanker zna piće i ne
kritikuje ih iako je devet izjuta, iako im je deseto piće zaredom, iakom im
žmirka oko. Želim im šankera koji im doliva vodu kao ulje na vatru. Želim im
dane kao što su imali sa mnom ponedeljkom. Samo da je zabavno, samo da je
veselo, samo da se pamte lepe i dobre stvari. Da se pamte sitna zezanja, ne
teške teme. Da se lepo priča o ženama, i o tome kako su zaspali u automobilu
između subote i nedelje, recimo negde oko 5 ujutru. A komšiluk da priča šta
hoće.
IMA
ONIH KOJIMA TREBA DA SE JAVIŠ I SA 26
Kada
izađem iz kuće uglavnom spavaju, tako da se trudim da ih ne probudim. Ali kada
se vratim kući, moram da ih obavestim da sam došla. Inače ne bi znali. Ako
spavam negde napolju (čitaj: kod nekog) , opet treba da ih obavestim na vreme
(to se uglavnom ne desi). Njima, jer smo krvno I mentalno vezani, jer će se I sa
razlogom I bez njega brinuti, I jer ću uvek biti njihova ćerka I sestra, ma
koliko godina imala I ma šta napravila u ovom životu.
IMA
ONIH ZA KOJE SI 24H DOSTUPAN
Dostupni
su jer si i ti njima dostupan. Znaju da ti se jave iz kreveta nekog muškarca,
tek da ti stave do znanja da su skinuli paučinu posle 6 meseci. Oni znaju gde
si, sa kim si, kad si, šta te žulja, koliko vremena da te ne diraju kad
ustaneš, kakvu kafu piješ i kako izgledaš takva kakva si. Neuravnotežena u
pokušajima ljubavi, uporna u onom što nemaš, izbezumljena u napadima panike.
Oni su tvoje sigurne ruke, pa bile te ruke i na drugom kontinentu. I nedostajaće mi da budem sumanuti kreten u
njihovom društvu.
IMA
ONIH POSLE KOJIH TI NE DOĐE VIŠE NIKAD DA PIJEŠ (drugarima iz druge smene)
..Ali
uvek taj dogovor sa sobom poništiš. Jer oni tebe znaju, jer ti njih znaš. Jer
su sa njima noći duge, klubovi brojni a priče za prepričavanje neprebrojive.
Voliš ih jer ti jedan nikad neće uzeti novac za taksi, jer te jedan nikad neće
pustiti da platiš turu pića, jer jedna te nikad neće ostaviti samu, jer jedna
će ti reći da nisi dovoljno popila, jer jedna će zabosti koleno u međunožje
debelog gmaza koji te smara, jer jedan će ti reći da ide kući, jer dvoje će te
odneti ako bude trebalo, jer jedna će tražiti I naći torbu koju si izgubila. I
posle njih ćeš baš svaki put reći sebi da nikad više nećeš okusiti kap
alkohola, al’ nekako se uvek iznova dešava. Jer sa njima je najbolji provod.
Jer se ispijaju samo nama znani kokteli Rke-kokre i Čupa-čups, kratka pića tipa
four rouses u šotu, maliniinica, šljivciga, vilja, i svi ostali Dalijevi
delikatesi. I kada otkuca jedan posle poći, uvek je tu koktel za poneti..
Podignite čaše drugari, sve su večeri posebne I uvek je pravo vreme da se slavi
život I prijateljstvo.
IMA
I ONIH POSLE KOJIH NE ŽELIŠ DA SE PROBUDIŠ
Ima
ih. Staneš im na prag tolerancije, pa prekinu da trpe tvoje gluposti,
zaboravljajući mnoge lepe stvari koje su sa tobom prošli. I to je uredu. Svako
kroji svoju sreću. Udaju se, ožene,
rađaju decu I žive život daleko od tvog. A ti se za svoj život bori.
Ima
I onih za koje misliš da će ti promeniti svet, zaboravljajući da si ti taj koji
treba da menjaš sebe kako bi više uživao u trenutku koji ti je dat, a zove se
život. Nadaš se, veruješ, trpiš što inače ne bi I sam dosegneš granicu preko
koje se ne ide. To te vrati u sadašnjost. Padneš, podereš kolena, ne želiš da
se probudiš, ali ti život ne dozvoljava večno da spavaš. Onda ustaneš I ne
padneš u nesvest zbog krvavih kolena, uzmeš stvar u svoje pruke I počneš da
donosiš ključne odluke. Hvala strancu koji mi je to dozvolio.
Elem,
mnogi će ovaj moj poduhvat shvatiti kao pokušaj bega od same sebe, I ja se neću
truditi da isto osporim. Ja idalje volim sve svoje emocije prema svima vama. I
ne želi da odem! I želim da odem! I vi dobro znate da sam spoj nespojivog. Jedan
prijatelj mi je jednom prilikom rekao “Potpuno je normalno da se tako ponašaš,
ti si umetnička duša I sve što radiš vrlo je opravdano I motivisano”. Uvek iz
krajnosti u krajnost. Jer takva sam ja! I avanturista I mirna luka, I društvenjak
i usamljenik, i željna života i željna mira, i željna poznanstva, i željna
maženja u krevetu, i željna ljubavi u nedelju, i željna subote uveče, i željna
porodičnih ručkova. A povrh svega željna da pronađem sebe, I barem na kratko
spustim jedra I odmorim..
Ovo
ne znači da vas manje volim nego ranije,
Hvala
vama koji ste mi večna podrška
Voli vas
Sale
Salence
Saša
Saki
Saš
Ša
Skvoveselirakun
ma kako da me zovete
bravo
ОдговориИзбришиHvala :-*
ОдговориИзбришиHvala :-*
ОдговориИзбришиАутор је уклонио коментар.
ОдговориИзбриши