Kupovina je apsolutno impulsivna stvar. Samo iz svoje impulsivnosti iz prodavnice umesto tetrapaka mleka, koje ni ne pijem, već koristim tek da oboji kafu, vratim se sa dve jake kese proizvoda koji mi nisu potrebni. Naučno je dokazano da ljudi obavljaju kupovinu isključivo vođeni emocijama, ne razumom. S toga je sasvim normalno kad se vratim iz supermarketa sa brokolijem koji ne jedem, ali ima divnu zelenu boju.
Naravno, govorim o kesi smrznutog povrća. Još normalnije je što sam uzela farbu za kosu, jer ona devojka sa reklame se prosto meni obraća kada kaže da moram da je probam. Tradicionalno u svakom srpskom domu se može naći flaša domaće rakije koju služimo u etno dizajniranim čašicama namenjenim degustaciji iste. Pobogu, kako sam mogla da ne uzmem. Zamisli da napokon počnem da se družim sa osobom koja voli da nazdravi domaćom rakijom, a ja rakiju poslužim u čaši za viski, ili ne daj bože čaši za vodu. Sumanut je broj proizvoda koje redovno kupujem, a još uvek nisam stigla da iskoristim. Ali eto. Lepo je kad imaš.
Ne znam kad je taj potrošački kolaps odneo maha, ali na svakom koraku provalim niz taktika kojima pokušavaju da mi nešto 'uvale'. Često nisu ni malo suptilni. Rafovi su puni. Brendova je mnogo. Sve je to jedna lepa pozorišna predstava kojim upravlja neko odozgo. Kako da prođem pored pelena a da ih ne kupim, kad me ona beba toliko razneži da zaista poželim da ih kupim. Kome? Pa komšinici, ujni, tetki, sebi, nije bitno- da ste samo videli bebu! Svi oni veliki ,šljašteći bilbordi te prosto zovu, ne daju ti da prođeš. Da ne govorim o televizijskim reklamama. Meni su sve 'Pedigre' reklame fantastične. Svaki put kad pogledam neku od istih dođe mi da udomim psa i pokupujem sve njihove proizvode. Elem, nemam ništa protiv tih marketinških 'trikova'. Zapravo, vrlo su mi interesantni, domišljati i cenim sve one koji su uspeli da me navedu na razmišljanje o novoj kupovini.
S druge strane, izuzetno sam zgranuta 'najnovijim' trendovima kasirki po buticima, radnicama u trafikama, i sličnim. Apsolutno se svaki put iznerviram kada mi nude tabloid časopise uz dnevnu štampu. Ne, ne pada mi na pamet da kupujem žvake ako sam došla po cigarete. Ako hoću kondome, uzeću samo i isključivo kondome bez ikakvih dodataka. Obično mi nude čokoladu. I idalje mi nije jasna korelacija.
Elem, takoreći virus 'nutkanja' opasno se proširio. Ni firmu u kojoj radim, nije obišao. Sad kad sam ja sa te strane koja treba nekog da nervira, apsolutno shvatam sve one kasirke pa mi dođe nekako žao i stidim se zbog u sebi izgovorenih psovki, a i zbog onih izgovorenih na glas. Kad pogledam svoj radni dan, iznerviram sebe zbog iznova i iznova ponovljenih fraza. "Želite li nešto da popijete? Da li biste možda neki kolač uz piće? Hoćete li popiti kafu posle ručka?". Fond reči izgovorenih u toku dana je ogroman, samo se stalno jedno te isto ponavlja. I na isti način. Shodno tome da se i ja moram podvrgnuti 'oboljenju', a sa jasnom činjenicom, da sam rođeni buntovnik, uglavnom bez nekog razloga, da sam pričalica, da mi se hiljadu i jedna misao mota po glavi i da volim da sam u pravu, rešila sam da 'obolim' nešto drugačije od ostalih. Svi ti silni treninzi prodaje, ponovo 'trendovski momenat', mogu samo da ti otvore oči.
Ne može me niko ubediti da postoji ta magična rečenica kojom ćeš potrošaču prodati ama baš sve što ti padne na um. Otvorena komunikacija, iskreni predlozi, iskreno mišljenje i emocionalno saosećanje sa druge strane ti mnogo pomognu. Ne, apsolutno nikada neću reći da su svi sendviči sveži, jer realno ne mogu biti. To je prva greška na kojoj mnogi padaju na testu. Ne, neću reći da mi se svi kolači dopadaju ako me neko pita za moje mišljenje. Predložiću onaj koji mi se zaista dopada, a ne onaj kome ističe rok. U takvim momentima zaista naiđete na uspostavljanje dobre komunikacije na liniji prodavac-potrošač. I dobijete reakciju. Dobijete uzvraćen osmeh, dobijete pohvalu, dobijete osobu koja traži recept za onaj isti kolač, dobijete ličnu satisfakciju. Zaista mislim da nema lepšeg i jačeg osećanja nego kada vi uspete da dobijete ono što možda i ne očekujete.
Pored svih saznanja o prodaji 'nutkanjem', šljaštećim reklamama, akcijama i organski tretiranim proizvodima, ne prestajem hirovito da kupujem. Ne verujem da je to do mog karaktera. To je do njih. Naravno da ću rafove sa onim sitnim zezalicama tipa čokoladica, žvaka, bombona zaobići u širokom luku, ali iste nikako ne mogu preskočiti dok u redu na kasi čekam da još neku sitnu stvar poželim da strpam u svoju torbu. Nekad uspem da odolim, a nekad...
Danas mi radnica u trafici nije ponudila ništa. Uz dnevne novine sam uzele i tabloidni časopis.
Нема коментара:
Постави коментар